Berardi, Giancarlo
Giancarlo Berardi rodio se 15. studenog 1949. u Genovi. Stripom se počeo baviti nakon kratkog kazališnog (bio je autor i glumac u studentskoj kazališnoj sekciji) te sviračkog angažmana (pjevao je i svirao gitaru u grupi Gli scorpioni). Od 1970. je do 1974. napisao niz kratkih priča, od pustolovnih do horror sižea, za razne izdavače, surađujući i na naslovima kao što su Tarzan ili Diabolik, da bi 1974., zajedno s Ivom Milazzom stvorio Kena Parkera, svog najznačajnijeg junaka.
Napisao je sve epizode Kena Parkera, tek dio njih uz pomoć Alfreda Castelija, Tiziana Sclavija, Maurizia Mantera i Valeria Rontinija. Ken Parker je izvorno trebao biti jedan od svezaka u ediciji Rodeo, ali je Sergio Bonelli, oduševljen pričom, odlučio pokrenuti seriju koja je potrajala 59 svezaka, od lipnja 1977. do svibnja 1984. Nakon toga su se Kenove pustolovine nastavile kroz razne edicije (neko vrijeme su Berardi i Milazzo imali i vlastitu izdavačku kuću, Ken Parker Editore), da bi, najposlije, 1998. izašla posljednja epizoda. Ken Parker je za vrijeme nastanka bio izrazito inovativan i revolucionaran westren serijal koji je i danas zadržao svježinu i aktualnost te koji je doživio golem uspjeh kod stripovske kritike, ali i publike.
Uz rad na Kenu Parkeru, te gotovo uvijek surađujući s Milazzom, Berardi potpisuje i nekoliko značajnih strip albuma od koji se izdvajaju Tiki (1976.), Welcome to Springville (1977., s Renzom Calegarijem), Čovjek s Filipina (1980.), Detektiv Marvin (1982.), Sherlock Holmes (1986., s Giorgiom Trevisanom), Fantasticheria, Luci e ombre (1987.), Tom’s Bar (1989.), Giuli Bai & Co. (1989.).
Za izdavačku kuću Bonelli, Berardi je uz Kena Parkera napisao i nekoliko epizoda drugih junaka (Tex Willer Maxi broj 1: Oklahoma, Nick Raider broj 18: Mozaik zločina i Kit Teller brojeve 167-169: Crna udovica), da bi u listopadu 1998., nekoliko mjeseci nakon Parkerova gašenja, krenuo s novim projektom, krimić serijom kojoj je protagonistica lijepa kriminologinja Julija Kendall. Juliju još uvijek, nakon 79.tak brojeva, s uspjehom piše, mada je kritika nije oduševljeno dočekala.
Dobitnik je brojnih nagrada od kojih izdvajamo Premio Oesterheld, Premio Internacional Barcelona de Comics, Haxtur i Yellov Kid.
Marko Šunjić (Ken Parker, br. 3., Prava gospoda)
Milazzo, Ivo
Ivo Milazzo rodio se 20. lipnja 1947. u Tortoni. Vrlo se rano s obitelji seli u Liguriju, gdje u srednjoj školi u Genovi upoznaje Giancarla Berardija s koji se brzo sprijateljuje te zajedno debitiraju 1971., s kratkim stripom Il cieco (Slijepac), za reviju Horror. Ivo zatim crta nekoliko epizoda Tarzana za izdavačku kuću Cenisio (opet po Berardijevu scenariju), a potom neko vrijeme radi erotske stripove za izdavačke kuće Universo i Ediperiodici.
1974., zajedno s Berardijem, stvara Kena Parkera, strip koji će ga proslaviti, koji će ga potpuno afirmirati kao autora i kojeg će neprekidno crtati iduće dvadeset i tri godine, sve do 1997.
Uz Kena Parkera, Milazzo je, surađujući s Berardijem, potpisao niz albuma i kratkih priča od kojih su najznačajniji Tiki (1976.), Welcome to Springville (1977.), Čovjek s Filipina (1980.), Detektiv Marvin (1982.), Fantasticheria, Luci e ombre (1987.), Tom’s Bar (1989.), Giuli Bai & Co. (1989.).
Za izdanja Sergija Bonellija Ivo je Milazzo, uz Kena Parkera, crtao (po scenarijima Claudia Nizzia) dvije epizode Nicka Raidera (broj 5, Ubojstvo u Central Parku i broj 22 Jimmy i Juanita), Tex Willer Speciale broj 13 (Krvavi Colorado), te desetak epizoda serije Magico Vento po scenarijima Gianfraca Manfredija. Na toj je seriji i dalje aktivan.
Svojim karakterističnim, lepršavim stilom i prelijepim akvarelom naslikanim ilustracijama te naslovnicama, Ivo je Milazzo stekao gomilu poklonika među kolegama i publiko. Kroz konstantno napredovanje, potragu za vlastitim stilo i istraživanje svježih modela naracije, uspio je postići savršen spoj osobnog umjetničkog izraza, siromašnog detaljima ali bogatog značenjima, uvijek i isključivo u službi pripovijedanja.
Dobitnik je više talijanskih nagrada za crtež
Marko Šunjić (Ken Parker, br. 4., Ubojstvo u Washingtonu)
Marraffa, Bruno
Bruno Marraffa rodio se u Rimu 25. lipnja 1935. Profesionalni su mu početci vezani za seriju Kriss na kojoj je upisivao tekst u oblačiće. 1965. se seli u Englesku gdje živi i radi sve do 1971., kad se vraća u Italiju. I od tamo nastavlja, međutim, s radom za englesko tržište, uglavnom za izdavačke kuće Bardon Press i Fleetway Publishing Group, za koje u to vrijeme radi i većina talijanskih autora. Radio je na grotesknom Cosa hai fatto in guerra, papa? (Što si radio u ratu, tata?) serijalu, kao i na stripovanim verzijama televizijskih programa Supercar i Get Smart za dječji tjednik TV Century XXI, te na komično-pustolovnom serijalu Calamity Chayne. 1973. prekida suradnju s Englezima te počinje raditi za talijanske izdavače kao što su Bianconi, Edifumetto ili Ediperiodici Renza Barbierija. U tom razdoblju radi na serijama poput Lo Scheletro (Kostur), Il Vampiro, I Sanguinari (Krvopije), I Notturni, Zan della giungla i Zordon, stripovima uglavnom horror-erotske tematike, popularne u to doba. Suradnju s izdavačkom kućom Bonelli (koja se u to doba još zvala Editoriale Cepim), po kojoj je našoj publici i najviše poznat, počinje 1978. prihvativši prvo rad na Kenu Parkeru, a zatim, s nešto slabijim uspjehom, i na Misteru Nou. Epizode je realizirao uglavnom sam, te samo neke uz pomoć Vicenza Montia. Marraffa je ukupno nacrtao deset epizoda Kena Parkera te sedam epizoda Misera Noa, od kojih kao najuspješnije možemo izdvojiti priče Bijele zemlje i Narod Ljudi kod Kena Parkera, te Tajno oružje kod Mistera Noa. Marraffina suradnja s Bonellijem traje do 1985., nakon čega se vraća u Edifumetto gdje nastavlja karijeru ilustratora školskih udžbenika i literarnih klasika.
Marko Šunjić (Ken Parker, br. 10., Bijele zemlje)
Oglas
Oglasi
