Preuzeto iz stripa Veliki pothvat (Tihomir Mraović – Žarko Beker) u izdanju Vedis-a.

Bibliografija:
Stripovi iz Plavog vjesnika (1960.-1967.)

• Pavel Biri (tri epizode)
• Tajna mini aviona
• Demonja (dvije epizode)
• Bint el Hadra
• Zaviša (četiri epizode)
• Mak Makić, vitez i četvrt
• Koraljka, Neven i Bobo (tri epizode)
• Špiljko
• Magirus”

Napisao je sve epizode Kena Parkera, tek dio njih uz pomoć Alfreda Castelija, Tiziana Sclavija, Maurizia Mantera i Valeria Rontinija. Ken Parker je izvorno trebao biti jedan od svezaka u ediciji Rodeo, ali je Sergio Bonelli, oduševljen pričom, odlučio pokrenuti seriju koja je potrajala 59 svezaka, od lipnja 1977. do svibnja 1984. Nakon toga su se Kenove pustolovine nastavile kroz razne edicije (neko vrijeme su Berardi i Milazzo imali i vlastitu izdavačku kuću, Ken Parker Editore), da bi, najposlije, 1998. izašla posljednja epizoda. Ken Parker je za vrijeme nastanka bio izrazito inovativan i revolucionaran westren serijal koji je i danas zadržao svježinu i aktualnost te koji je doživio golem uspjeh kod stripovske kritike, ali i publike.

Uz rad na Kenu Parkeru, te gotovo uvijek surađujući s Milazzom, Berardi potpisuje i nekoliko značajnih strip albuma od koji se izdvajaju Tiki (1976.), Welcome to Springville (1977., s Renzom Calegarijem), Čovjek s Filipina (1980.), Detektiv Marvin (1982.), Sherlock Holmes (1986., s Giorgiom Trevisanom), Fantasticheria, Luci e ombre (1987.), Tom’s Bar (1989.), Giuli Bai & Co. (1989.).

Za izdavačku kuću Bonelli, Berardi je uz Kena Parkera napisao i nekoliko epizoda drugih junaka (Tex Willer Maxi broj 1: Oklahoma, Nick Raider broj 18: Mozaik zločina i Kit Teller brojeve 167-169: Crna udovica), da bi u listopadu 1998., nekoliko mjeseci nakon Parkerova gašenja, krenuo s novim projektom, krimić serijom kojoj je protagonistica lijepa kriminologinja Julija Kendall. Juliju još uvijek, nakon 79.tak brojeva, s uspjehom piše, mada je kritika nije oduševljeno dočekala.
Dobitnik je brojnih nagrada od kojih izdvajamo Premio Oesterheld, Premio Internacional Barcelona de Comics, Haxtur i Yellov Kid.

Marko Šunjić (Ken Parker, br. 3., Prava gospoda)

Ivica Bednjanec

Ivica Bednjanec je jedan od najkvalitetnijih i najproduktivnijih hrvatskih autora stripa svih vremena. S obzirom na veličinu, širinu, kontinuitet i raznolikost njegova opusa, možda nisu pretjerane ocjene da je Ivica Bednjanec sve svoje stripove realizirao prema vlastitim scenarijima (što ga čini, pomalo paradoksalno, najproduktivnijim SCENARISTOM našeg stripa), ovakve ocijene još više dobivaju na težini. Pa ipak, ne možemo se oteti dojmu da rad ovog autora u našoj sredini nije bio adekvatno priznat, nego vrlo često prešućivan, ponekad čak i omalovažavan. Razloga za to ima više, a sam Bednjanec često je bez gorčine znao reći da su mu popularnost i čitanost njegovih stripova važniji nego priznanja raznih stručnjaka. Bednjančeva velika produktivnost i insistiranje na komunikativnosti i lakoj čitljivosti priskrbili su mu epitet pučkog zabavljača i autora za djecu.

Njegovi stripovi bili su naprosto – stripovi. Nisu imali onaj, ponekad potrebni, začin intelektualnog i umjetničkog. Uza sve to Bednjanjec se nije trudio kopirati inozemne uzore; bio je svoj, autentičan i nekako previše – naš! Zanimljivo je da sve to nisu bili argumenti u njegovu korist. U sredini koja blagonaklono gleda na pomodare i plagijatore, gdje se često provincijski kompleks pokušava zaliječiti afirmiranjem onih koji rade kao vani na Zapadu, u sredini koja često nije pravovremeno svjesna svojih autentičnih vrijednosti – to i nije tako čudno. Rad Ivice Bednjanca uvjetno bismo podijelili na dva područja-takozvani realistički strip te grotesku u najširem smislu. Neka druga podjela mogla bi glasiti: stripovi za omladinu i stripovi za odraslu publiku. Tijekom 60-ih godina nastao je veći dio iz ciklusa povijesnih stripova, stripova s tematikom iz Meksičke revolucije i stripova o sportu, dok se tematici NOB-a Bednjanec povremeno vraćao. Od 1968. godine započinje njegova suradnja s Modrom lastom gdje puna tri desetljeća paralelno nastaju dva serijala – Osmoškolci i Genije i Lastan. Posebno je značajan Nježni – lik realiziran u dvije varijante – Nježni robijaš (1975 – 76) i Nježni sport (1976-83). Bednjanec je realizirao još nekoliko serijala – Iverku, Kika, Amicu, i najnoviji – Duricu. Mađu najkvalitetnije stripove njegovog opusa svakako se ubrajaju i dvije epizode započetog serijala Barun Trenk (1974).

Ciklusi Ivice Bednjanca

Povijesni ciklus

Povijesni ciklus čini niz stripova s tematikom iz hrvatske povijesti u kojima se opisuju događaji uglavnom iz 16. stoljeća. Okosnica ciklusa objavljena je u ediciji Nikad robom. Stripove s tematikom iz NOB-a možemo smatrati pod grupom povijesnog ciklusa.
Karakteristika ovih radova je težnja dokumentarnosti i vjerodostojnom iskazivanju povijesne građe. Kao svojevrsne iznimke spomenimo šarmantni mini serijal Petrica Kerempuh, objavljen u Zenitu 1966. i prilično neobičan strip Stubička avet u kojem Bednjanec spaja povijest i fikciju na vrlo zanimljiv način.

Ciklus stripova iz meksičke revolucije

Ciklus stripova iz meksičke revolucije svojevrsni je kuriozitet, ne samo Bednjančevog opusa nego i našeg stripa u cijelini. Objavljen u Biblioteci Lale sredinom šezdesetih, ovaj serijal je na specifičan način sudjelovao u formiranju slike svijeta čitave jedne generacije mladih konzumenata stripa. Bednjancu je takav tematski okvir omogućio kreiranje svojevrsnog socijalnog vesterna visoke etičnosti. Bijeda meksičkih Indijanaca te pohlepa i teror Španjolskih bogataša, osnovni su pokretač radnje- spontani otpor vodi siromašne u revoluciju. Kroz većinu epizoda provlači se lik Panča Gonzalesa, lutajućeg viteza pravednika, koji pomaže seljacima i revolucionarima, odričući se bilo kakve osobne koristi.

Osmoškolci

Osmoškolci je zajednički naziv serijala u Modroj lasti, najtiražnijem listu za školski uzrast. U tim malim pričama iz školskog i izvanškolskog života Bednjanec obrađuje razne teme bliske svakom osmoškolcu – prve ljubavi, problemi s učenjem, doživljaji na ljetovanju, huliganstvo, delikvencija, zabava, moda, glazba, problemi sa nastavnicima i roditeljima, prijateljstvo i kolegijalnost…jednom riječju svakodnevnica odrastanja i rješavanje uvijek prisutnih problema kao svojevrsna avantura. Kao najčešći lik u većini epizoda pojavljuje se djevojčica Jasna. Nasuprot pomalo idealiziranoj Jasni, njena prijateljica Nina nije imuna na sitne mane – naivnost, pomodarstvo, prevrtljivost, laka zaljubljenost i slično, stalno je dovode u razne neprilike

Genij i Lastan

Genij i Lastan glavni su protagonisti drugog serijala u Modroj lasti. Lastan, zamišljen kao maskota lista (rubrika sastanak sa Lastanom najčitaniji je dio Modre laste), uglavnom je promatrač i ponekad pomalo ironični komentator Genijevih genijalnih izmišljotina. Genij je sintetički lik otkvačenog klinca, vrlo maštovit, pametan, ali i pomalo uvrnut. Njegovi brojni šašavi izumi preseljavaju njega i ostale protagoniste u neki drugi paralelni svijet po principu – što bi bilo kada bi bilo. Genijeve avanture u kojoj razne dječje igre postaju paradoksalna realnost u kojoj klinci ipak ne mogu ovladati situacijom jer joj nisu dorasli. Za većinu mladih čitalaca Modre laste Bednjančevi stripovi su ono što prvo i obvezno pročitaju u svom listu. Za mnoge je to i prvi susret sa drukčijim stripom od naivnih dječjih stripova i priglupih kaubojaca. Vjerujem da se većina njih osjeća i pomalo nadmoćno čitajući ih. Naime , iskustvo da su prave avanture u nekim drugim stripovima, kao i narasla svijest o tome da je realnost života različita (često i dramatičnija) od svijeta iz stripova, sastavni je dio procesa odrastanja

Nježni robijaš

Nježni robijaš se kao lik prvi put pojavljuje u Modroj lasti, gdje glumi sitnog negativca. Svoj serijal dobiva 1975. godine u satiričkom listu Kerempuh. Nježni je sitni lopov (ili to pokušava biti) koji svoje avanture počinje završava u zatvotu. Njemu se iz tog zatvora zapravo i ne ide i rado se u njega vraća. Ivica Bednjanec u ovom serijalu za odrasle razotkriva naličje kulturnog ponašanja koje često samo fasada, dotiče tada (a i sada) aktualne probleme ekologije, šverca, mita i korupcije, socijalnih razlika, raznih makinacija… Ukratko, poruka ovog stripa bila bi da su pravi lopovi na slobodi, a ponekad i na položajima.

Nježni sport

Nježni sport (objavljen u SN reviji od 1976. do 1983. i objavljen u posebnoj knjizi) zadržava neke bitne karakteristike izvornika s tim da se težište prebacuje na sportski teren – makinacije, lažiranje utakmica, uspjesi, promašaji, crni fondovi, idolatrija i drugi fenomeni sportske kulture i ne kulture – glavna su meta Bednjančevog satiričkog zupca. Na kraju svake table-epizode nježni biva šutnut nogom u stražnjicu i tako izbačen iz stripa i iz sportske ekipe. Zbog svog ne konformističkog karaktera “crne ovce”, koji često ne igra kako drugi sviraju (svojom naivnošću ili poštenjem razotkriva licemjerje profesionalnog sporta), njemu pripada i odgovarajuća sudbina – neuklapanje, izbacivanje, izgon.

Kiko, Iverka, Durica, Barun Trenk …

Kiko, Iverka, Durica… serijali su kratkih geg stripova (od jedne pasice do table) u kojima su glavni junaci djeca, ali u kojima se često govori o problemima odraslih. Možda je najzanimljivije najnovije Bednjančevo ostvarenje Durica. U ovom stripu, namijenjenom najmlađem uzrastu, autor zrelo i s mnogo šarma progovara o naivnom svijetu dječjih interesa, nadanja i maštanja, imitiranju odraslih, ograničujućem nedostatku znanja, tipičnom dječjem egoizmu, o problemima koji to nisu i igrama koje to uskoro neće biti. Crtež je maksimalno pojednostavljen i reduciran, a nedostatak klasične stripovske montaže ( statična objektivna kamera) čini ovaj strip lako čitljivim i bliskim mediju filmske animacije. Osim većih ciklusa i serijala, Ivica Bednjanec je realizirao i neke druge stripove. Nacrtao je nekoliko priča o istaknutim sportskim ekipama i pojedincima, okušao se u vesternu (liječnik na zapadu), a za Amo reviju crtao je strip Amica. Kao najbolje ostvarenje koje zasluženo može ponjeti epitet remek-djela, nameću se dvije epizode stripa Barun Trenk, objavljene u ZOV-u 1974. godine. Epizode, svaka od deset tabli, nose nazive Kočija i Romeo i Julija i svojevrsni su uvod u serijal o poznatom slavonskom panduru Franji Trenku. Prava je šteta što taj odlično zamišljen i izvanredno nacrtan strip nije nastavljen i do kraja realiziran. Napomenimo da se Ivica Bednjanec niz godina uspješno bavio i ilustracijom i grafičkim dizajnom.

Preuzeto sa www.stripovi.com (www.kistonline.com)

Edvin “Eddy” Biuković

Izvor: Wikipedia

Često nagrađivani strip autor Brian Michael Bendis je jedan od najuspješnijih pisaca scenarista u svijetu američkog stripa. Rođen je 18. kolovoza 1967. godine u Clevelandu (Ohio, SAD). Zadnjih nekoliko godina, stripovi za koje je Brian napisao scenarije su među prvih pet najprodavanijih na američkim i nekim svjetskim top listama.
Bendis je jedan od glavnih tvoraca Marvelovog Ultimate univerzuma, linije stripova koji su posebno napravljeni za nove generacije stripoljubaca, a koje možemo pratiti i u domaćim strip magazinima. Od svog uspješnog početka pa do dana današnjeg, napisao je ama baš svaki broj Ultimate Spider-Mana. Također je pisao scenarije i za serijale Ultimate Fantastic Four, Ultimate X-men, Ultimate Marvel Team Up te mini serijal Ultimate Six. Pored Ultimate univerzuma, Brian je također odgovoran i za scenarije na Marvelovim serijalima kao što su New Avengers, Daredevil, House Of M, te The Pulse. Dugo vremena je pisao i za serijal Alias, te svoj vlastiti (više puta nominirani za prestižne nagrade) serijal Power.

Brian je osvojio pet prestižnih Eisner nagrada, ukljućujući i titulu Najboljeg pisca godine dva puta za redom. On je i tvorac Jinx-a, linije krimi stripova koje objavljuje Image Comics. Ova linija je iznjedrila grafičke novele Goldfish, Fire, Jinx, Torso i Total Sell Out. Brian također piše scenario za filmsku verziju Jinx-a za Universal Pictures sa Oskarovkom Charleze Theron.
Živi i radi u Portlandu (država Oregon, SAD) sa ženom Alisom, kćerkom Oliviom te psima Shroederom, Busterom i Luckyjem.

http://en.wikipedia.org/wiki/Brian_Michael_Bendis
http://www.jinxworld.com

Sa 14 godina i nadalje učesnik Salona stripova, više grupnih i samostalnih izložbi, više ilustriranih knjiga: Pjesme (Robert Roklicer, vlastita naklada, Vinkovci, 1988.), Neriješeno 3 dva (Ranko Stažić, Biblioteka Val, Rijeka 1997.), Pjevač ide svijetom i pjeva (Darko Vuković, vlastita naklada, Vinkovci 1999. g.), Radnički (Danijel Rehak, HDLSKL, Vukovar 2003.), Nek’ ne dođe nitko do prijatelj drag (Danijel Rehak, HDLSKL, Vukovar 2005.), Nešto poslije ponoći & Tragom staklene mape (Vladimir Bakarić, Ogranak Matice hrvatske Vinkovci, Vinkovci 2004.), Borovsko nebo čisto, jesmo li te voljeli svi isto (Danijel Rehak, HDLSKL, Vukovar 2007.), Ovčara – krik u noći (zajednički strip projekt Danijel Rehak i Nenad Barinić, HDLSKL, 2007.)… stručni suradnik i ilustrator u izradi dokumentarnog filma Vukovarska pasija i križni put (redatelj: Eduard Galić, HTV, Zagreb 2006.) i stručni suradnik i ilustrator u izradi dokumentarnih filmova – projektu Heroji Vukovara (redatelj: Eduard Galić, 10 epizoda, proizvodnja MISSART, Zagreb, 2007.), te dokumentarca Vukovar 91 (redatelj: Eduard Galić, proizvodnja MISSART, Zagreb, 2007.).

Dobitnik 1. nagrade za kolor naslovnice časopisa Tom & Jerry 1988. godine, 3. nagrade na Međunarodnom natječaju za strip Flita i Kvadrata 2003. godine i 1. nagrade na natječaju za najbolji cover grupe THE KARAMBOL za singl “Djetinjstvo”.

Objavio strip album Einstein World (Ogranak Matice Hrvatske Vinkovci, lipanj 2007. g. ) – po literarnom predlošku Tihomira Mraovića i zajednički strip projekt Danijel Rehaka i Nenad Barinića Ovčara – krik u noći (HDLSKL, 2007.)

Bavio se oslikavanjem zidova, kao i oslikavanjem vozila airbrush tehnikom. Usporedno sa profesijom policajca bavi se ribolovnim novinarstvom i fotografijom, dizajniranjem i kreiranjem umjetnih ribolovnih mamaca i ribolovom, te je volonter Ribočuvarske službe. Zaposlen je kao policijski službenik u MUP-u RH gdje povremeno izrađuje fotorobote počinitelja kaznenih djela.

Preuzeto sa bloga Nenada Barinića