Svoj prvi strip Ivy Hemmanhaw, nacrtao je 1929. godine za Barnet Brown Company. Slijedeće godine nacrta je Odd Occupations and Strange Accidents za Ledd Features Syndicate. 1934. godine preselio se u New York te zaposlio u King Features Syndicate gdje je crtao Pieces of Eight, strip o piratima po scenariju Charles Driscolla. Dvoje godine kasnije preuzeo je crtanje Tarzana koji ga je i proslavio. Radio je nedjeljnu stranicu Tarzana u razdoblju od 1937. – 1945. i od 1947. – 1950. godine. U vremenu od 1945. – 1947. godine radio je u Robert Hall Syndicate gdje je stvorio strip Drago, avanture mladog argentinskog plemića koji se bori protiv poslijeratnih nacista u Južnoj Americi. Kada je počeo drugi puta raditi na Tarzanu nacrtao je i Miracle Jones za United Features. To je njegov prvi i jedini humorni strip. 1950. godine napustio je crtanje stripova i posvetio se podučavanju studenata u Scholl of Visual Arts u New Yorku. Dvadesetak godina kasnije, točnije 1972. godine vratio se crtanju stripa i to Tarzana. Prilagodio je Burroughsov prvi roman o Tarzanu a to je Tarzan među majmunima (Tarzan of the Apes). U slijedeće četiri godine nacrtao je zbirku od 4 nova Tarzana nazvanu Jungle Tales of Tarzan. Poslije toga se vratio još jednom na strip scenu sa serijom Morphos Shapechanger u izdanju Dark Horse.

Hogarthovi crteži, slikarije i litografije bili su izloženi u Louvre u Parizu. Dobio je nagradu NCS Silver Plaque Reuben za najbolju ilustraciju i reklamni materijal 1974, 1975. i 1976. godine. U Montrealu, 1975. godine proglašen je umjetnikom godine u Paviljonu humora. U Italiji 1986. godine primio je nagradu za životno djelo Caran D’Ache Award in Lucca, a 1988. godine dobio je odlikovanje Lauriers D’Or koje mu je uručilo Cesar Society iz Pariza. Na Sedmom međunarodnom salonu humora u Barceloni dobio je Premio Especial nagradu 1989. godine, a slijedeće godine na Njemačkom strip salonu u Kölnu brončani trofej velemajstora strip umjetnosti. Umro je 28. siječnja 1996. godine u Parizu od srčanog udara.

Rođen je 1939. godine u Bruxellesu. Inžinjer i novinar s diplomom iz političke ekonomije, radio je za nekoliko multinacionalnih kompanije prije nego što se 1976. godine potpuno posvetio pisanju. Nakon što je od 1965. do 1967. za belgijski tjednik Le Moustique prevodio američke stripove, prvi je scenarij napisao za crtača Paula Cuveliera: slavni Epoxy, koji se pojavio u izdanju Terrain Vague u svibnju 1968. Za Cuveliera napisao je i dva posljednja Corentina. Za izdavača Lombarda pisao je scenarije za crtače kao što su André Beautemps (Michaël Logan), Chéret (Domino), Dany (Priča bez junaka, Arlequin), Géri (Mr Magellan), i posebno Rosinski, s kojim je stvorio slavnu seriju Thorgal prevedenu na 14 jezika. S Rosinskim 2001. godine potpisuje Western. Za Aidansa piše 5 epizoda Tonyja Starka. Godine 1984., s Vanceom počinje seriju XIII za izdavačku kuću Dargaud. Kod Castermana s Rosinskim objavljuje Veliku moć Chninkela, veliki strip roman od 160 crno-bijelih strana koji je objavljen 1988. Za kuću Dupuis je s Griffoom napravio trilogiju S.O.S. sreća, a s Philippeom Francqom kreira serijal Largo Winch. S Francisom Vallèsom objavljuje sagu Gospodari ječma, koja je dobila i televizijsku verziju. Napisao je scenarije za 2 albuma Blakea i Mortimera koje je nacrtao Ted Benoit. Godine 2001. započeo je suradnju s Christianom Denayerom na seriji Wayne Shelton. Za strip je dobio 37 nagrada i odličja u Belgiji, Francuskoj, Švicarskoj, Kanadi, Španjolskoj, Njemačkoj i Nizozemskoj, a ujedno je autor 9 romana, tri televizijska filma, dvije TV serije i filmskih adaptacija Dive i Ubojstava kod kuće. Dobio je i nagradu za Dramsku književnost koju dodjeljuje SACD u Belgiji, za sezonu 1984-1985. Direktor u kući Dupuis od travnja 1986. do ožujka 1987., Jean Van Hamme podučavao je filmski scenarij na Institutu za medijske umjetnosti u Louvain-la-Neuve (Belgija) od 1985. do 1995. Od prosinca 1992., predsjednik je Belgijskog centra za strip.