Na izložbi u Vinkvocima završava Vrijeme kronika. U Parizu na izložbi Hrvatsko pismo kroz povijest gdje je izlagao radove, bio je primjećen od izdavačke kuće Les Humanoides koja mu nudi suradnju. 1987. godine izlazi mu prvi album Anno Domini 1259 (Les Chronicle Du Chavalier Tarwe). Na serijalu Roxalane surađivao je sa Patrickom Gallianom. Za Les Humanoides nacrtao je četiri albuma: Roxalane (1987.), Les Quatres Chevaliers De Pierre (1988.), Alizarine La Rouge (1989.), Les Portes D’Onyx (1990.).

Ponuđena mu je i suradnja s Moebiusom (Jean Giraud). Pavlović nije želio prihvatiti suradnju jer je jedan uvijet bio da primijeni stil crtanja. 1992. godine seli se u Oslo gdje surađuje sa izdavačkom kućom Semic. Počeo je raditi na seriji stripova za mlade te je u magazinu Starlet radio naslovnice za stripove Modesty Blaise, Fantom, Agent X-9 i James Bond. Crtao je jednu epizodu stripa Fantom te pustolovinu Pellea i Proffena, junaka norveške književnosti za mlade a adaptaciju za scenarij potpisuje Eric Ildahl.

2002. obnavio je suradnju s Les Humanoides Associes te s mladim francuskim scenaristom Cristianom Perrisinom kreira serijal El Nino kojeg u Hrvatskoj izdaje Fibra. Sa serijalom El Nino postigao je uspjeh te se pobjednički vratio na francusko tržište, ali i svjetsku strip scenu.

Prvi ciklus sadrži pet albuma: La passagère du Capricorne (Jarčeva putnica) (2002.), Rio Guayas (Rio Guayas) (2003.), L’Archipel des Badjos (Arhipelag morskih nomada) (2004.), Les oubliées de Kra (Izgubljene s Kraa) (2005.) i Le Paria de Célèbes (Parija sa Sulawesija) (2006.). 2008. godine objavljen je i šesti nastavak Le Vent des 120 jours i prvi je od dvije povezane epizode drugog ciklusa.

Živi i radi u Splitu. Završava drugu epizodu Les Monroe te priprema nove radove za skandinavsko tržište.

Nakon toga je Paape postao crtač za World Press Syndicate, nastavljajući ilustrirati stripove, uglavnom za Spirou. World Press Syndicate je bio belgijski sindikat, i zasnivao se na američkom modelu sindikata kao što je King Features Syndicate, i njegovi glavni autori su bili pisac Charlier i crtač Victor Hubinon. Paape im je pomagao na serijalu Buck Danny i piratskoj biografiji Surcouf. Paapov stil je dugo vremena bila čista mješavina utjecaja Jijéa i Hubinona. Paape je 1958. kreirao strip Marc Dacier, serijal koji je pisao Charlier.

Paapova najpoznatija suradnja je počela 1966., kad je kreirao serijal Luc Orient, koji je sličio serijalu Flash Gordon sa Gregom. Ovaj serijal, koji je bio objavljen u Tintinu, je postao vrlo popularan i sadržavao je 18 avantura.

Paape je 1969. počeo podučavati crtanje za stripove u Institut Saint-Luc umjetničkoj školi u Briselu, gdje je ostao do 1976.

Preveo Bojan Marjanović sa Wikipedije

Bibliografija
- As pik (Asso di Picche, L’As de pique, Ace of Spades, 1945-1949)
- Narednik Kirk (El Sargento Kirk, Sgt. Kirk, 1953-1959), written by Héctor Oesterheld
- Ticonderoga (1957-1958), written by Héctor Oesterheld
- Ernie Pike (1957-1959), written by Héctor OesterheldAsso di Picche
- Ana iz džugle (Anna y Dan, Anna nella giungla, “Ann of the Jungle”, Ann de la jungle, 1959)
- Capitan Cormorant (1962)
- Fort Wheeling (1962)
- Corto Maltese (1967-1992)

• Balada o slanome moru (Una Ballata del Mare Salato, La Ballade de la mer salée (1967) – translated into English as Ballad of The Salt Sea (Harvill Press 1996))
• Sous le signe du Capricorne (1970)
• Corto toujours un peu plus loin – partly translated into English as The Banana Conga (1979-1971)
• Les Celtiques – translated into English as The Celts, (Harvill Press 1996) and A Mid-Winter Morning’s Dream (1971-1972)
• Les Ethiopiques (1972-1973)
• Corte sconta detta Arcana – Corto Maltese en Sibérie (1974-1975)
• Favola di Venezia – Sirat Al-Bunduqiyyah – Fable de Venise (19)
• La casa dorata di Samarcanda – La Maison dorée de Samarkand (1980)
• La Jeunesse de Corto (1981)
• Tango…y todo a media luz – Tango (1985)
• Elvetiche – Les Helvétiques (1987)
• Mu (1988)

- Gli scorpioni del deserto – Les Scorpions du Desert, The Scorpions of the Desert (1969-92)

• Les Scorpions du désert (Episode 1, 1969-73)
• Piccolo chalet… (1975)
• Vanghe Dancale (1980)
• Dry Martini Parlor (1982)
• Brise de mer (1992)

- Sven – L’homme des Caraïbes (1976)
- La macumba du Gringo (1977)
- À l’Ouest de l’Éden (1978)
- Jesuit Joe (1980)
- Tutto ricominciò con un’estate indiana (Indian Summer, 1983, with Milo Manara)
- Cato Zulu (1984-88)
- El Gaucho (1991), with Milo Manara
- Saint-Exupéry – le dernier vol (1994)
- Morgan (1995)

Nagrade
1969: Gran Guinigi per il disegnatore italiano (award for an Italian artist) at the Festival of Lucca, Italy, for Una ballata del mare salato[1]
1974: Prix Saint-Michel, for the best realistic story
1976: Angoulême Festival, Best foreign realistic comic book, for La ballade de la mer salée[2]
1981: Angoulême Festival, Elle award[3]
1987: Angoulême Festival, Best foreign comic book, for Indian Summer[4]
1988: Angoulême Festival, 15th anniversary special Grand Prix de la ville d’Angoulême[5]
1996: Max & Moritz Prizes, Germany, Best German language comic import, for Saint-Exupéry – le dernier vol
2005: Inducted into the Will Eisner Award Hall of Fame

Izvor: Wikipedia