Berardi, Giancarlo
Giancarlo Berardi rodio se 15. studenog 1949. u Genovi. Stripom se počeo baviti nakon kratkog kazališnog (bio je autor i glumac u studentskoj kazališnoj sekciji) te sviračkog angažmana (pjevao je i svirao gitaru u grupi Gli scorpioni). Od 1970. je do 1974. napisao niz kratkih priča, od pustolovnih do horror sižea, za razne izdavače, surađujući i na naslovima kao što su Tarzan ili Diabolik, da bi 1974., zajedno s Ivom Milazzom stvorio Kena Parkera, svog najznačajnijeg junaka.
Milazzo, Ivo
Ivo Milazzo rodio se 20. lipnja 1947. u Tortoni. Vrlo se rano s obitelji seli u Liguriju, gdje u srednjoj školi u Genovi upoznaje Giancarla Berardija s koji se brzo sprijateljuje te zajedno debitiraju 1971., s kratkim stripom Il cieco (Slijepac), za reviju Horror. Ivo zatim crta nekoliko epizoda Tarzana za izdavačku kuću Cenisio (opet po Berardijevu scenariju), a potom neko vrijeme radi erotske stripove za izdavačke kuće Universo i Ediperiodici.
Marraffa, Bruno
Bruno Marraffa rodio se u Rimu 25. lipnja 1935. Profesionalni su mu početci vezani za seriju Kriss na kojoj je upisivao tekst u oblačiće. 1965. se seli u Englesku gdje živi i radi sve do 1971., kad se vraća u Italiju. I od tamo nastavlja, međutim, s radom za englesko tržište, uglavnom za izdavačke kuće Bardon Press i Fleetway Publishing Group, za koje u to vrijeme radi i većina talijanskih autora. Radio je na grotesknom Cosa hai fatto in guerra, papa? (Što si radio u ratu, tata?) serijalu, kao i na stripovanim verzijama televizijskih programa Supercar i Get Smart za dječji tjednik TV Century XXI, te na komično-pustolovnom serijalu Calamity Chayne. 1973. prekida suradnju s Englezima te počinje raditi za talijanske izdavače kao što su Bianconi, Edifumetto ili Ediperiodici Renza Barbierija. U tom razdoblju radi na serijama poput Lo Scheletro (Kostur), Il Vampiro, I Sanguinari (Krvopije), I Notturni, Zan della giungla i Zordon, stripovima uglavnom horror-erotske tematike, popularne u to doba. Suradnju s izdavačkom kućom Bonelli (koja se u to doba još zvala Editoriale Cepim), po kojoj je našoj publici i najviše poznat, počinje 1978. prihvativši prvo rad na Kenu Parkeru, a zatim, s nešto slabijim uspjehom, i na Misteru Nou. Epizode je realizirao uglavnom sam, te samo neke uz pomoć Vicenza Montia. Marraffa je ukupno nacrtao deset epizoda Kena Parkera te sedam epizoda Misera Noa, od kojih kao najuspješnije možemo izdvojiti priče Bijele zemlje i Narod Ljudi kod Kena Parkera, te Tajno oružje kod Mistera Noa. Marraffina suradnja s Bonellijem traje do 1985., nakon čega se vraća u Edifumetto gdje nastavlja karijeru ilustratora školskih udžbenika i literarnih klasika.
Marko Šunjić (Ken Parker, br. 10., Bijele zemlje)
Oglas
Oglasi
