Stripedia » Tarzan

Berardi, Giancarlo

Davor — Tue, 15 Dec 2009 11:20:06 +0000

Giancarlo Berardi rodio se 15. studenog 1949. u Genovi. Stripom se počeo baviti nakon kratkog kazališnog (bio je autor i glumac u studentskoj kazališnoj sekciji) te sviračkog angažmana (pjevao je i svirao gitaru u grupi Gli scorpioni). Od 1970. je do 1974. napisao niz kratkih priča, od pustolovnih do horror sižea, za razne izdavače, surađujući i na naslovima kao što su Tarzan ili Diabolik, da bi 1974., zajedno s Ivom Milazzom stvorio Kena Parkera, svog najznačajnijeg junaka.
Napisao je sve epizode Kena Parkera, tek dio njih uz pomoć Alfreda Castelija, Tiziana Sclavija, Maurizia Mantera i Valeria Rontinija. Ken Parker je izvorno trebao biti jedan od svezaka u ediciji Rodeo, ali je Sergio Bonelli, oduševljen pričom, odlučio pokrenuti seriju koja je potrajala 59 svezaka, od lipnja 1977. do svibnja 1984. Nakon toga su se Kenove pustolovine nastavile kroz razne edicije (neko vrijeme su Berardi i Milazzo imali i vlastitu izdavačku kuću, Ken Parker Editore), da bi, najposlije, 1998. izašla posljednja epizoda. Ken Parker je za vrijeme nastanka bio izrazito inovativan i revolucionaran westren serijal koji je i danas zadržao svježinu i aktualnost te koji je doživio golem uspjeh kod stripovske kritike, ali i publike.
Uz rad na Kenu Parkeru, te gotovo uvijek surađujući s Milazzom, Berardi potpisuje i nekoliko značajnih strip albuma od koji se izdvajaju Tiki (1976.), Welcome to Springville (1977., s Renzom Calegarijem), Čovjek s Filipina (1980.), Detektiv Marvin (1982.), Sherlock Holmes (1986., s Giorgiom Trevisanom), Fantasticheria, Luci e ombre (1987.), Tom’s Bar (1989.), Giuli Bai & Co. (1989.).
Za izdavačku kuću Bonelli, Berardi je uz Kena Parkera napisao i nekoliko epizoda drugih junaka (Tex Willer Maxi broj 1: Oklahoma, Nick Raider broj 18: Mozaik zločina i Kit Teller brojeve 167-169: Crna udovica), da bi u listopadu 1998., nekoliko mjeseci nakon Parkerova gašenja, krenuo s novim projektom, krimić serijom kojoj je protagonistica lijepa kriminologinja Julija Kendall. Juliju još uvijek, nakon 79.tak brojeva, s uspjehom piše, mada je kritika nije oduševljeno dočekala.
Dobitnik je brojnih nagrada od kojih izdvajamo Premio Oesterheld, Premio Internacional Barcelona de Comics, Haxtur i Yellov Kid.

Marko Šunjić (Ken Parker, br. 3., Prava gospoda)

Milazzo, Ivo

Davor — Thu, 10 Dec 2009 10:57:56 +0000

Ivo Milazzo rodio se 20. lipnja 1947. u Tortoni. Vrlo se rano s obitelji seli u Liguriju, gdje u srednjoj školi u Genovi upoznaje Giancarla Berardija s koji se brzo sprijateljuje te zajedno debitiraju 1971., s kratkim stripom Il cieco (Slijepac), za reviju Horror. Ivo zatim crta nekoliko epizoda Tarzana za izdavačku kuću Cenisio (opet po Berardijevu scenariju), a potom neko vrijeme radi erotske stripove za izdavačke kuće Universo i Ediperiodici.
1974., zajedno s Berardijem, stvara Kena Parkera, strip koji će ga proslaviti, koji će ga potpuno afirmirati kao autora i kojeg će neprekidno crtati iduće dvadeset i tri godine, sve do 1997.
Uz Kena Parkera, Milazzo je, surađujući s Berardijem, potpisao niz albuma i kratkih priča od kojih su najznačajniji Tiki (1976.), Welcome to Springville (1977.), Čovjek s Filipina (1980.), Detektiv Marvin (1982.), Fantasticheria, Luci e ombre (1987.), Tom’s Bar (1989.), Giuli Bai & Co. (1989.).
Za izdanja Sergija Bonellija Ivo je Milazzo, uz Kena Parkera, crtao (po scenarijima Claudia Nizzia) dvije epizode Nicka Raidera (broj 5, Ubojstvo u Central Parku i broj 22 Jimmy i Juanita), Tex Willer Speciale broj 13 (Krvavi Colorado), te desetak epizoda serije Magico Vento po scenarijima Gianfraca Manfredija. Na toj je seriji i dalje aktivan.
Svojim karakterističnim, lepršavim stilom i prelijepim akvarelom naslikanim ilustracijama te naslovnicama, Ivo je Milazzo stekao gomilu poklonika među kolegama i publiko. Kroz konstantno napredovanje, potragu za vlastitim stilo i istraživanje svježih modela naracije, uspio je postići savršen spoj osobnog umjetničkog izraza, siromašnog detaljima ali bogatog značenjima, uvijek i isključivo u službi pripovijedanja.
Dobitnik je više talijanskih nagrada za crtež

Marko Šunjić (Ken Parker, br. 4., Ubojstvo u Washingtonu)

Kordej, Igor

Davor — Sat, 14 Jun 2008 07:30:16 +0000

Igor Kordej, hrvatski autor, jedan od velikana našeg stripa, koji je još osamdesetih godina prošlog stoljeća pronašao put do srca svih fanova stripa na ovim prostorima. Jedan je od vodećih članova legendarnog Novog kvadrata, autor serijala Metro, Zvijezde i Vam. Svojim redovitim gostovanjima u ondašnjoj Stripoteci i nezaboravnom Spunku ostavio je neizbrisivi trag u svom radu i našim životima. U Americi spada u novu generaciju Marvelovih strip crtača. Za Dark Horse radio je Tarzana. Za DC Comics crtao je Star Trek: The Next Generation. U Marvelu je iza sebe, ostavio stripove Black Widow, Cable, njegov nastavak Soldier X, X-Treme X-Men i New X-Men. Za IDW je u suradnji sa Alex De Campi nacrtao Smoke. Nacrtao je, a i još uvijek crta, najljepše i najdojmljivije naslovnice za engleska književna djela prevedena na hrvatski jezik u izdanju domaćeg nakladnika Algoritma. Nakon najamničkog rada u Americi konačno se vratio u Hrvatsku gdje radi nevjerojatnu količinu stripova za francuskog izdavača Delcourt. Da pukušamo nabrojiti samo neke: Tajna povijest, Imperija, Taras Buljba, Srce bitaka,…

Biografija iz stripa Cable u izdanju izdavačke kuće Bookglobe

Macan, Darko

Davor — Tue, 06 May 2008 23:02:29 +0000

Diplomirao je povijest i arheologiju 1994. godine na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, a pisanjem se profesionalno bavi od 1986. g. Stripom se počeo baviti u osnovnoj školi, a profesionalno za vrijeme studija: u siječnju 1988. objavljuje prve gegove Bočka i prve stranice licencnog Toma i Jerrya. Slijede, uz brojne kraće stripove, Kolumbo u Večernjem listu, Salomon u sarajevskoj Nedjelji, Walter Egg u Patku i Kvadratu, Volim TV u Glasu Slavonije, Pirati (prekrštavani u Surfere i Hakere) u nekoliko časopisa te, od 1992, Borovnica u Modroj lasti. Usporedo s crtanjem, počinje pisati strip scenarije za domaće i inozemne izdavače. Među potonjima ističu se za nagradu Eisner nominirani Grendel Tales (s crtežima Edvina Biukovića) te scenariji u okviru serija Tarzan (crteži Igora Kordeja), Star Wars, Hellblazer, Sandman Presents, Captain America, Soldier X, Donald Duck i Mickey Mouse. Od scenarija za hrvatsko tržište valja spomenuti serijale Svebor i Plamena (u Modroj lasti, crteži Gorana Sudžuke i Matije Pisačića), Saša (u Frci, crteži Gorana Sudžuke i Roberta Solanovića), Komarac (u Zvrku, crteži Štefa Bartolića), Mister Mačak (u Prvom izboru, crteži Roberta Solanovića) te Dick Long (U Playboyu, crteži Štefa Bartolića). Godine 1995. dobio je dvije nagrade vinkovačkog Salona stripa za scenarij, a 2001. g. je bio još jednom nominiran za Eisnera, za kratku priču A Prayer to the Sun (crteži Edvina Biukovića). Paralelno se baveći prozom, Macan je objavio četrdesetak priča (većinom žanra znanstvene fantastike), za koje je četiri puta nagrađen nagradom SFERA. S Tatjanom Jambrišak uredio je sedam zbirki hrvatske znanstvene fantastike. Piše romane za djecu od kojih je prvi, Knjige lažu! dobio državnu nagradu Grigor Vitez kao najbolja knjiga za djecu, a 2008. godine dobio je SFERU za roman “Dlakovuk”. Urednik je strip časopisa Q strip.