Napisao je sve epizode Kena Parkera, tek dio njih uz pomoć Alfreda Castelija, Tiziana Sclavija, Maurizia Mantera i Valeria Rontinija. Ken Parker je izvorno trebao biti jedan od svezaka u ediciji Rodeo, ali je Sergio Bonelli, oduševljen pričom, odlučio pokrenuti seriju koja je potrajala 59 svezaka, od lipnja 1977. do svibnja 1984. Nakon toga su se Kenove pustolovine nastavile kroz razne edicije (neko vrijeme su Berardi i Milazzo imali i vlastitu izdavačku kuću, Ken Parker Editore), da bi, najposlije, 1998. izašla posljednja epizoda. Ken Parker je za vrijeme nastanka bio izrazito inovativan i revolucionaran westren serijal koji je i danas zadržao svježinu i aktualnost te koji je doživio golem uspjeh kod stripovske kritike, ali i publike.

Uz rad na Kenu Parkeru, te gotovo uvijek surađujući s Milazzom, Berardi potpisuje i nekoliko značajnih strip albuma od koji se izdvajaju Tiki (1976.), Welcome to Springville (1977., s Renzom Calegarijem), Čovjek s Filipina (1980.), Detektiv Marvin (1982.), Sherlock Holmes (1986., s Giorgiom Trevisanom), Fantasticheria, Luci e ombre (1987.), Tom’s Bar (1989.), Giuli Bai & Co. (1989.).

Za izdavačku kuću Bonelli, Berardi je uz Kena Parkera napisao i nekoliko epizoda drugih junaka (Tex Willer Maxi broj 1: Oklahoma, Nick Raider broj 18: Mozaik zločina i Kit Teller brojeve 167-169: Crna udovica), da bi u listopadu 1998., nekoliko mjeseci nakon Parkerova gašenja, krenuo s novim projektom, krimić serijom kojoj je protagonistica lijepa kriminologinja Julija Kendall. Juliju još uvijek, nakon 79.tak brojeva, s uspjehom piše, mada je kritika nije oduševljeno dočekala.
Dobitnik je brojnih nagrada od kojih izdvajamo Premio Oesterheld, Premio Internacional Barcelona de Comics, Haxtur i Yellov Kid.

Marko Šunjić (Ken Parker, br. 3., Prava gospoda)

1974., zajedno s Berardijem, stvara Kena Parkera, strip koji će ga proslaviti, koji će ga potpuno afirmirati kao autora i kojeg će neprekidno crtati iduće dvadeset i tri godine, sve do 1997.
Uz Kena Parkera, Milazzo je, surađujući s Berardijem, potpisao niz albuma i kratkih priča od kojih su najznačajniji Tiki (1976.), Welcome to Springville (1977.), Čovjek s Filipina (1980.), Detektiv Marvin (1982.), Fantasticheria, Luci e ombre (1987.), Tom’s Bar (1989.), Giuli Bai & Co. (1989.).

Za izdanja Sergija Bonellija Ivo je Milazzo, uz Kena Parkera, crtao (po scenarijima Claudia Nizzia) dvije epizode Nicka Raidera (broj 5, Ubojstvo u Central Parku i broj 22 Jimmy i Juanita), Tex Willer Speciale broj 13 (Krvavi Colorado), te desetak epizoda serije Magico Vento po scenarijima Gianfraca Manfredija. Na toj je seriji i dalje aktivan.

Svojim karakterističnim, lepršavim stilom i prelijepim akvarelom naslikanim ilustracijama te naslovnicama, Ivo je Milazzo stekao gomilu poklonika među kolegama i publiko. Kroz konstantno napredovanje, potragu za vlastitim stilo i istraživanje svježih modela naracije, uspio je postići savršen spoj osobnog umjetničkog izraza, siromašnog detaljima ali bogatog značenjima, uvijek i isključivo u službi pripovijedanja.

Dobitnik je više talijanskih nagrada za crtež

Marko Šunjić (Ken Parker, br. 4., Ubojstvo u Washingtonu)